Radionica - Uvod u permakulturu

Radionica Permakulture Tivat

U subotu 22/04/2017 prisustvovali smo radionici Uvod u permakulturu, u organizaciji Sekretarijata za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost, Opstina Tivat i NVO Expeditio iz Kotora, u okviru prijekta StroNGO.

Ispred Opštine Tivat nam je uvodnu riječ uputila Tatjana Jelić, sekretarka Sekretarijata za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost Opštine Tivat. Zatim smo odslušali predavanje Aleksandrine Vujačić, dipl.ing.el/ dizajnerke permakulture.

Radionici su prisustvovali brojni zainteresovani pojedinci, predstavnici NVO i kao i predstavnici opštinskih struktura Opštine Tivat koji se bave djelatnostima povezanim sa ovom temom.

Šteta je što nije bilo učesnika iz oblasti privrede i uslužnih djelatnosti sa primorja, čije bi učešće u ovoj radionici i iskustvo u procesima proizvodnje i pružanju usluga bilo od značajne koristi, a sve u nadi da bi i oni uvidjeli znacaj i korist ovakvih projekata.

O okviru ove radionice saznali smo više o permakulturi, pa vam prenosimo mali dio.

Permakultura je grana ekološkog dizajna, ekološkog inženjeringa, integrisanog upravljanja vodenim resursima, koja razvija održivu arhitekturu, obnovljiva i samoodrživa staništa i poljoprivredne sisteme, koji su oblikovani po uzoru na prirodne sisteme. Termin permakultura su prvi upotrijebili Australijanci Bil Molison i Dejvid Holmgren. Riječ permakultura prvobitno se odnosila na „permanentnu poljoprivredu“, ali je kasnije njeno značenje prošireno kako bi obuhvatilo značenje „permanentne kulture“, nakon što je uočeno da je društveni aspekt neodvojiv od istinskog održivog sistema, što je inspirisano folosofijom prirodne poljoprivrede Masanobe Fukuoka.

Permakultura je filosofija rada sa prirodom, a ne protiv prirode; produženog i pažljivog posmatranja, a ne produženog i besmislenog rada, posmatranje biljaka i životinja i svih njihovih funkcija, prije nego tretiranje bilo kog područja kao sistema jednog proizvoda- Bil Molison. Tri ključna načela su: briga o zemlji, briga o ljudima i vraćanje viška.

U okviru ove radionice imali smo prilike da se upoznamo sa pozitivnim primjerima primjene permakulture u mnogim zemljama svijeta: Kuba, Brazil, Kostarika, kao i primjerima iz Evrope i zemalja okruženja , kao što su Slovenija i Hrvatska. Takodje imamo i primjer iz naše zemlje: projekat Bašta Ekologika, Aleksandra Novovića, politikologa iz Podgorice.

Posebno je bilo riječi o projektu urbanih vrtova, koji su odavno zaživjeli u drugim zemljama, a što bi bilo primjenljivo i u našim uslovima bez velikih ulaganja.

Kod nas ne postoje tako veliki gradovi kao u Evropi i Americi, a dosta gradskog stanovništva i dalje je vezano za ruralna područja oko gradova, tako da primjena ovih načela može da zaživi i u tom segmentu. Pa i naši stari su bili u većem skladu sa prirodom kada su živjeli i radili na tim imanjima, zašto ne bismo i mi, koliko je ko u mogućnosti da odlazi redovno na ta imanja, primjenjivali te principe. Za one koji nemaju komad zemlje van gradova, urbani vrtovi bi bili pravo rješenje, ali za to je potrebna saradnja sa lokalnim samoupravama. Sigurni smo da svaka opština ima neki komad neiskorišćene zemlje, a sigurno da bi bilo i zainteresovanih pojedinaca.

U okviru radionice smo svi izračunali svoj sopstveni ekološki otisak, kao mjeru sopstveno uticaja na Planetu. Rezultat nam, je jednostavno rečeno, dao podatak o tome koliko Planeta mi kao pojedinci potrošimo za godinu dana. Izgleda da smo svi imali negativan rezultat, jer se ispostavilo da trošimo više od jedne, a u tom slučaju planeta ne može da obnovi resurse.

Koncept „0“ otpada je takodje dio ove priče. Naravno da je to teško sprovesti u svakodnevnom životu, pogotovo što kod nas djelotvorni sistem reciklaže nije još zaživio, ali se edukacijom i ličnim doprinosom može učiniti dosta toga.

Povodom toga, evo nekoliko tema o kojima smo razmišljali:

Mali, ali značajan korak bi bio uvodjenje papirnatih kesa (škartoca) od recikliranog papira u marketima za sve proizvode koji se tako mogu pakovati. Pa nije nam to tako ni strano, mnogi se od nas sjećaju da su papirnate kese i papir za pakovanje proizvoda u prodavnicama prije bili u širokoj upotrebi.

Takodje, kada podjete da kupite poklon za dječji rodjendan, samo zamislite količinu plastičnih igračaka (često sumnjivog hemijskog sastava) koju će taj mališan dobiti toga dana. Zar nije bolje naučiti djecu da se obraduju i nečem drugom osim plastičnoj igrački. Za to je potrebno mnogo rada, od porodice, vrtića i nadalje kroz školu i medije.

Svi mi smo dio potršačkog društva, ali smo i misleći ljudi, koji uvidjaju kuda to vodi, pa svaki put kada nešto kupimo, moramo razmisliti da li nam to nešto zaista treba, ili to kupujemo samo zato što je povoljno, ili ima prijemčivu reklamu, ili je to isto kupio i naš prijatelj, pa da se ne razlikujemo, kupićemo i mi.  Da li nam treba novi mobilni telefon jer je treutno moderan, a stari još radi besprekorno? I tako možemo u nedogled...

Nadamo se da će vas ova tema nadahnuti da dobijete i vi neku ideju i da razmislite kako možete, u okviru svojih mogućnosti doprinijeti zdravijim načinima života i očuvanju one prirode koja nam je preostala na korišćenje, jer nismo mi, ljudi zato tu da iskorišćavamo besomučno prirodu, već da je pazimo i živimo kao dio nje, jer nam je ona na korist.

Osim sajtova na temu permakulure, koje lako možete naći na internetu, preporučujemo i emisiju „Vrtlarica“ koja se emituje na kanalu HRT1, a čiji je autor Kornelija Benyovsky Šoštarić, inženjer hortikuture, u čijim emisijama možete saznati mnogo toga vezano za uzgoj biljaka u skladu sa prirodom.

Nadamo se da ćemo svi imati još ovakvih tema i mogućnosti da saznamo još više kako da damo doprinos zaštiti prirode i očuvanju i implenetaciji zdravog načina života.